MAGNETNO POLJE CRTEŽA
Autor: Miloš Vujanović
Trajanje izložbe: 19- 29.mart 2010.
Otvaranje: petak 19.mart u 19:00
Kustos izložbe: Živko Grozdanić
Namera umetnika je da da napravi izložbu crteža pomoću magneta, postavljajući magnetne konstrukcije ispod nosioca crteža tj. papira, platna... Na takvu podlogu se nabacuju metalni opiljci koji zauzimaju linijske formacije koje prate magnetne silnice a potom se situacija fiksira i na taj način dobija crtež.
Izložba će biti podeljena u tri segmenta. Prvi će predstavljati niz eksperimenata sa datim materijalom, a ti eksperimenti će biti snimani i dokumentovani. Drugi predstavlja video prezentaciju dokumentacije na samoj izložbi. Treći bi predstavljao promišljanje o geometrijskim strukturama koje predstavljaju osnovu za geometriju simbola, kroz navedeni postupak.
Živko Grozdanić
Namera umetnika je da da napravi izložbu crteža pomoću magneta, postavljajući magnetne konstrukcije ispod nosioca crteža tj. papira, platna... Na takvu podlogu se nabacuju metalni opiljci koji zauzimaju linijske formacije koje prate magnetne silnice a potom se situacija fiksira i na taj način dobija crtež.
Ovim postupkom korišćenja jednog fizičkog fenomena postiže se udaljavanje od problema likovnosti i personifikacije umetničkog dela i zalazi u domen eksperimenta u nauci, sa namerom da se umetnički način mišljenja a ne umetnički rezultat, afirmiše u svetu naučnog načina mišljenja i obrnuto.
Izložba će biti podeljena u tri segmenta. Prvi će predstavljati niz eksperimenata sa datim materijalom, a ti eksperimenti će biti snimani i dokumentovani. Drugi predstavlja video prezentaciju dokumentacije na samoj izložbi. Treći bi predstavljao promišljanje o geometrijskim strukturama koje predstavljaju osnovu za geometriju simbola, kroz navedeni postupak.
".O kakvom je delu reč? Možda je reč o tipičnom postmodernističkom predmetu ili o grupi takvih predmeta koji kao osnovnu temu koriste magnet, odnosno, ovde se pojam magnetizam koristi u naslovu izložbe kao primarni element. U nekim teorijama postmoderne uvek se postavlja pitanje"Šta predstavlja ovo delo?" ili "Zašto je izloženo u muzeju?". Dakle, postmodernistička teorija operiše mehanizmima da se od prividno nerazumljive hrpe magneta stvaraju crteži kao uzorci "galaktičkih energija" i od metalne prašine, stvara neka zanimljiva teorija. Već tridesetak godina se za dela koja su predstavljana u muzejima i galerijama ne postavlja pitanje "je li to zaista umetnost ili je to samo neka slučajnost koju magnet pravi sa metalnim opiljcima i na taj način izigrava umetnost?". Institucija muzeja je ta koja de facto stvara "umetničko delo". Umetnik Miloš Vujanović nam sugeriše da emotivna svojstva predhodne, modernističke, umetnosti u kojima se crtež koristio kao osnovni epistemološki alat, zaboravimo i da pratimo razvoj ideje koja će se razvija pred nama.
...Izložba Magnetno polje crteža, ne govori o magnetu i crtežu već njihove vidljive (skrivene) međuzavisnosti, zapravo, dekonstruira. Ovde istina o crtežu i magnetu gubi poverenje, a sam umetnik učvršćuje stav da je postao "postkolonijalni subjekt, društveni znak, i glavni igrač jezičke igre.
...Krajnja vrednost ove izložbe može biti i dopuštanje publike da preuzmu funkciju umetnika i da sama postane "društveni znak", obavi posao stvaranja "umetničkog inžinjeringa" koji nam omogućava manipulaciju molekularnim atomima umetnosti od kojih je sastavljen i pojam crteža. Ovde publika, poput kompjuterskih generisanih magnetnih talasa, radi sa umetnikom, a ne magnetima, koji im je ustupio svoje privilegovano polje umetnosti, da kreira sada svoj "svet" i nastavi posao na razvijanju darvinove prirodne selekcije u anarhičnom, zapuštenom, okruženju, popunjenom elektronskim ekranskim fantazmima. Svi su u ovoj izložbi postali magnetne silnice, celularni aparati koji se umnožavaju i usavršavaju. U slučaju Miloša Vujanovića umetnost i nauka stvaraju jedan mali obrazac društvenosti i podsećaju na preplitanje novih naučnih i tehničkih otkrića kroz promenu načina percipiranja samog dela. Ovde se iz ontoloških razloga sugeriše da je sam odraz opiljaka na platnu izazvan magnetima, samo bleda kopija autentične lepote, i da kao takva nema razloga da funkcioniše kao umetnost.